Vrste procesa toplinske-obrade

Koje su vrste procesa toplinske obrade?

Steel is an alloy of iron and carbon and is one of the most widely used materials in the world. Various types of heat treatment processes are used to modify the properties of steel to meet a wide range of applications, from construction to automotive manufacturing.

Toplinska obrada važan je korak u procesu proizvodnje čelika. Koristi se za poboljšanje svojstava metala, poput čvrstoće i žilavosti.

Postoji niz različitih toplinskih tretmana koji se mogu koristiti, ovisno o željenim rezultatima. Na primjer, kaljenje, normaliziranje i kaljenje.

Obično se procesi toplinske obrade mogu podijeliti na:

1. žarenje,
2. Stvrdnjavanje, i
3. Kaljenje/kaljenje.

U tom kontekstu, donja slika prikazuje karakteristične temperaturne raspone za važne procese toplinske obrade u sustavu Fe-Fe3C (sustav željezo-ugljik).

Primijetit ćete da temperatura toplinske obrade za razne postupke toplinske obrade često ovisi o sadržaju ugljika u materijalu.

Na primjer, temperatura normalizacije za 0,8% ugljika bit će oko 723 stupnja Celzijusa, a za čelik, s 0,2% ugljika bit će približno 850 stupnjeva Celzijusa. Dakle, ugljik će biti glavni faktor koji pridonosi određivanju temperature toplinske obrade.

What is annealing?

Žarenje je metoda toplinske obrade u kojoj se čelik u kakvom god stanju bio na početku ponovno zagrijava do temperature koja prelazi gornju granicu kritičnog raspona i polako se hladi. To se može učiniti isključivanjem peći i dopuštanjem da se čelik ohladi u peći.

Što je Stvrdnjavanje?

Kaljenje je proces kojim se metal čini tvrđim. To se može učiniti toplinskom obradom, hladnom obradom ili dodavanjem nečistoća u metal.

Tri su koraka u procesu stvrdnjavanja:

• Grijanje,
• Hlađenje i
• Kaljenje.

Zagrijavanje metala na visoku temperaturu je prvi korak u kaljenju. To podiže temperaturu metala tako da postaje savitljiviji. Zagrijavanje metala uzrokuje vibriranje molekula i razbijanje kristalne strukture metala. To čini metal rastegljivijim i lakšim za rad.

Kaljenje je drugi korak, koji uključuje brzo hlađenje metala u vodi ili ulju. To pomaže dodatno ojačati kristalnu strukturu i učiniti metal tvrđim.

Konačno, kaljenje se provodi kako bi se ublažio dio stresa koji je stavljen na metal tijekom kaljenja.

What is tempering?

Kaljenje je postupak toplinske obrade koji se koristi za poboljšanje žilavosti metala. Ovaj proces povećava žilavost (duktilnost) metala i čini ga manje lomljivim.

Što je kaljenje?

Kaljenje je proces toplinske obrade koji uključuje zagrijavanje materijala na visoku temperaturu i potom brzo hlađenje.

Brzo hlađenje pomaže u stvrdnjavanju materijala, čineći ga jačim i izdržljivijim. Kaljenje se često koristi na metalima, ali se može koristiti i na drugim materijalima kao što su staklo i plastika.

Nakon kaljenja obično slijedi kaljenje. To omogućuje uklanjanje zaostalih naprezanja i poboljšanje žilavosti materijala.

What is normalization?

Normalizacija je metoda toplinske obrade u kojoj se čelik, u kakvom god stanju bio na početku, ponovno zagrijava do temperature koja prelazi gornju granicu kritičnog raspona (tj. iznad točke A3) i slobodno se hladi na zraku.

Normalizacija znači zagrijavanje čelika na temperaturu od oko 55° C iznad AC1, tj. iznad gornje kritične linije faznog dijagrama željezo-željezni karbid nakon čega slijedi hlađenje u mirnom ili lagano uzburkanom zraku.

Normaliziranje se provodi iz različitih razloga, uključujući pročišćavanje zrnate strukture, homogenizaciju, uklanjanje zaostalih naprezanja i poboljšanu obradivost.

Brzina zagrijavanja u procesu normalizacije nije kritična, osim u slučaju dijelova koji imaju veliku varijaciju u veličini presjeka. Vrijeme na maksimalnoj temperaturi je kritično, samo utoliko što mora biti dovoljno za otapanje karbida, ako su prisutni, i/ili za kretanje atoma legure da se dobije željena konačna struktura.

Brzina hlađenja može se prikladno kontrolirati kako bi se postigla željena čvrstoća i tvrdoća, imajući na umu da veće brzine hlađenja rezultiraju većom čvrstoćom i tvrdoćom, a niže brzine hlađenja rezultiraju manjom čvrstoćom i mekoćom.

Za obične ugljične čelike normalizacijske temperature kreću se između 915°C i 860°C; stvarna temperatura opada s povećanjem sadržaja ugljika. Za legirane čelike one se kreću između 925 i 870°C.

Open this in UX Builder to add and edit content